Suicid se odnosi na osobu koja se pokušala ubiti i u tome uspjela.
Kad se dogodi, suicid top-managera mora biti razjašnjen - radi nasljednika i suradnika. Nakon suicida top-managera, stanje u tvrtki slično je onom kod "krađe ljudi" (headhunting). Otvara se akutni problem odabira i inauguriranja kompetentnog nasljednika!
Osnovna pitanja s kojim je u takvim okolnostima suočena tvrtka, glasi: da li se radi o samoubojstvu ili ubojstvu i, da li je uzrok samoubojstva (isključivo) vezan uz posao ili je djelovalo više heterogenih faktora, uključivo i onih izvan poslovnog okruženja.
Top-manager se vrlo često nalazi u položaju sličnom onomu u vojskovođe. Započinje poslove iz nemogućih situacija s imperativom uspjeha. Uz to, izložen je novom i nepoznatom (: promjene u organizaciji tvrtke, tehnologiji, ljudskim resursima, tržištu, komuniciranju, političke promjene), što inducira strah. Strah od neuspjeha jedan je od najmoćnijih stresora (ne samo u managera!), koji ne možemo uvijek umanjiti ili eliminirati.
U slučaju neuspjeha, u nekim kulturama i poslovnim okruženjima, nepisani običaji nalažu manageru časni "totalni opoziv". Sam manager ga ne rijetko takvim i percipira, jer nakon poslovnog neuspjeha najčešće je "zarađena" nepopravljiva negativa referenca, koja onemogućava bilo kakvu realističnu pretpostavku o zapošljavanju na poslovima barem istoga ranga. Ovako izgleda jedna od mogućih početnih karika u genezi suicidalnog ponašanja i/ili suicida kod top-managera.
Top manageri često su ne samo operativni izvršitelji nego i autori razvojnih programa tvrtki, što ih ekstremno motivira na efikasnost provedbe. Mudri poslodavci od svojih egzekutivaca zato i traže da ponude i provedu prihvaćene programe razvoja tvrtki. Dodatna je mudrost poslodavca da predvidi opasnost da takav manager odluči napustiti kompaniju ili pak "ode" (samoubojstvo!), zbog nemogućnosti i/ili nesposobnosti da funkcionira uspješno.
U nas je sucid top-managera relativno rijetka pojava, osobito ako nije u svezi s gubitkom tuđih života, za što je manager nedvosmisleno i neposredno kriv i/ili odgovoran.
Geneza, etiologija i simptomi suicida
Na rang-ljestvici uzroka smrti, suicid se nalazi na devetom ili desetom mjestu.
Početni uzroci suicidalnog ponašanja jesu u stresu. U razumnim dozama stres je je pozitivan i čini život zanimljivim. Međutim, produženo i intenzivno stanje stresa ponekad nas "preplavi". Osobito kad smo istovremeno suočeni s mnoštvom teških problema. Ako stres potraje, dolazimo u opasnost da reagiramo depresijom. Uvijek postoji slamka koja slomi devina leđa. U poslovnih ljudi koji su se probili na vrh i nose veliku odgovornost a uz to ne rade ritmično, depresivna iscrpljenost je česta.
Pritisak na poslu i zahtijev za točnost, idealna je podloga za indukciju depresije. Sve moramo raditi precizno i automatski. Uvjeravaju nas u pravilo da je vrijeme novac, a najmanje ga imamo - zašto onda radimo?
Osnovni motivatori u profesiji su strah od neostvarenog napredovanja i gubitka postignutoga, i ambicija odnosno, težnja za uspjehom, novcem, ugledom. To je motivacija temeljena na borbi i pobjedi. Kao i u ratničkom sustavu, pobjede se skupo plaćaju a pobijeđeni.... Uspješni manageri, dakle - pobjednici, iskazuju jasnu sklonost riziku i promjenama. Stalne i brze promjene neizbježan su i kontinurani začin biznisa. Spremnost na promjene karakteristika je mangera koja značajno umanjuje rizik od pojave depresije izazvane poslovnim okolnostima.
Depresija je duboka tuga koja traje više od 2 tjedna, a znakovi su: promjene navika spavanja, apetita i težine, lošiji učinak na poslu, socijalna izolacija, drastične izmjene raspoloženja, iritabilnost.
Depresija prouzročena okolnostima u obavljanju profesonalne aktivnosti, ima tri pojavne faze:
- sumnje i strahovi u svoje sposobnosti i rezultate, ljutnja na suradnike, korištenje psihofarmaka.
- umor, glavobolje, korištenje vikenda za oporavak a ne uživanje
- razočaranje u zvanje, osjećaj učinjene nepravde prema subjektu
Osim depresije, uzroci suicida mogu biti: afektivna prezaisćenost, nagomilana agresivnost, teški osjećaj krivnje i/ili promašenosti, biološki krizna razdoblja, neizlječive bolesti, financijske brige, nezaposlenost, osamljenost i odbačenost, i konačno - ljubavni jadi.
Suicidalne osobe su konfuzne i podvojene: dio bi htio živjeti a dio umrijeti. Zato se suicidalne osobe često "kockaju" sa životom, izvodeći opasne radnje. Neposredni znaci opasnosti od suicida su: govorenje o samoubojstvu ili šale na račun suicida, verbalna opsjednutost smrću, nabava smrtonosnog oružja, pravljenje specifičnih planova u svezi s činjenjem samoubojstva.
Geneza suicida shematski izgleda ovako:
Problemi » Stres/Brige » Depresija » Beznadnost » Autodestruktivna akcija
Razmišljanje o samoubojstvu ne odnosi se na želju odlaska u smrt, nego na odvajanje od života. Čin suicida je bijeg. Osobe suočene s teškim problemima ponekad traže od liječnika kuru spavanja, s namjerom da pobjegnu iz nemoguće, nerješive situacije. Suicidalne misli su normalne i spontane kad smo stvarno depresivni, jer suicid je izlaz. Obično su takve misli privremene jer pronalazimo bolja rješenja. Bijeg u san (pomoću psihofarmaka) ponekad je uspješan postupak koji rezultira nalaženjem rješenja. Za psihički oporavak potreban je predah! Ali tu se ne smije ostati predugo jer se tone u osmljenost.
Samoubojstvo je osamljenička odluka.
Prevencija i sučeljavanje sa suicidom
Popeti se na hijerarhijski vrh tvrtke jednako je dosizanju samoaktualizacije (Maslow!) u managera. Neuspjeh na takvoj poziciji, koji dolazi iznenada - kao zemljotres, rezultira subjektivnim doživljajem "pada na dno". Kad se jednom popne na vrh, manager gubi mogućnost za (makar i privremeni) korak natrag. Mora nastaviti pobjeđivati! Stoga je razložna psihološka priprema top-managera za situaciju "povlačenja". Ako ni zbog kojeg ozbiljnijeg razloga onda zbog umirovljenja.
Depresivni/suicidalni manager obično izbjegava i ne želi potražiti pomoć jer, to se može interpretirati kao njegova slabost i učiniti štetu karijeri (: pogoršani odnosi sa suradnicima; gubitak autoriteta)! Ponekad čak ni prijatelj ili bračni partner nije pogodan za otvoreni razgovor. Stoga treba koristiti profesionalca (psiholog, psihijatar, psihoterapeut, savjetnik). Međutim, ni psihološko savjetovanje nije čarobni lijek!
Potrebno je uputiti managere u činjenicu da nije istina da samo luđaci misle o, i čine suicid. Istina je da su suicidalni oni ljudi koji su suočeni s problemima koje ne mogu riješiti ali su sposobni prepoznati realitet.
Najbolji lijek i prevencija u depresivnim pred-suicidalnim stanjima je: razgovarati, razgovarati, razgovarati...
Značajan preventivni postupak u odnosu na suicid u managera, ozbiljna je psihologijska procjena kandidata prije postavljenja na zahtijevne managerske poslove. Nažalost, upravo kod angažiranja i promocije top-managera, izostavlja se takva procjena. Osnovni kriterij u donošenju odluke o postavljenju jesu prethodne radne reference, a zanemaruje se dinamika odnosa "osobnost – rad" i ključni utjecaj kritičnih sposobnosti i osobina ličnosti kandidata na uspjeh u poslu.
Zanemareni aspekt prevencije depresije/suicidalnog ponašanja uzrokovanog profesijom je izbjegavanje činjenja onoga za što vjerujemo da je pogrešno, neprihvatljivo ili nedozvoljeno. Takvim postupcima manager muči osobne moralne kodekse, umanjuje samopoštovanje. To povećava osjećaj krivnje, izoliranosti i usamljenosti.
Važno preventivno pravilo doživljavanja i ponašanja, koje manager mora usvojiti, jest da posao ne treba shvatiti previše tragično, da je nužno imati i koristiti slobodno vrijeme, te da je bez štete moguće odbaciti preveliku točnost u poslu.
"Đavolji krug" ulaska u depresiju izazvanu poslom izgleda ovako: pretjerana želja za učinkom i uspjehom dovodi do previše rada i stresa, otuda se javlja depresivna iscrpljenost, vidljiva kroz popuštanje radne sposobnosti. Da bi se to stanje kompenziralo manger ulaže još više rada i s novim stresom putuje do - sloma.
Efikasan program protiv profesionalne depresije uključuje u početku psihofarmake, zatim gimnastiku, šetnje, ljenčarenje, vozikanje automobilom, "otkrivanje" vlastite obitelji i prijatelja. Neophodno je prekinuti svaki kontakt s poslom: ide i bez vas! Treba delegirati odgovornost na suradnike. Korisno je naučiti prakticirati neku od metoda psihofizičkog opuštanja.
Zaključak
Prijedlozi za izbjegavanje i/ili efikasno sučeljavanje s depresijom uzrokovanom poslovnim okolnostima, u suprotnosti su s kultom uspjeha, koji je osnovni kredo macho-managera. Poslije bitke mnogi ratnici ostaju na bojnom polju. Depresija upozorava mangera da nije ratnik i time ispunjava svoju svrhu! Podijeliti posao i prihode s partnerom, indikator je da smo naučili skromnost i da ćemo vrlo vjerojatno, poživjeti duže.